LUCIDNI EVANGELIZATOR XX. STOLJECA

Razgovor s prof. dr. Vladimirom Horvatom o Stjepanu Tomislavu Poglajenu

Prof. dr. Vladimir Horvat je svećenik isusovac, istraživač i pisac. Živi i radi u Zagrebu. Od 1975. do 1985. bio je u Parizu direktor Hrvatske katoličke misije, gdje je uređivao dvojezični bilten „Naš list – Notre voix“. Utemeljio je i vodio hrvatsku osnovnu i srednju školu koja je poslije dobila ime „Bartol Kašić“. Od 1981. član je „Ekipe za istraživanje hrvatske kulture“ u „Centru za istraživanje poredbene književnosti“ na Sorbonni, i s prof. dr. Henrikom Hegerom sudjeluje u osnivanju Hrvatskih studija u Parizu. Zbog brojnih aktivnosti koje se nisu sviđale bivšoj jugovladi, 1985. godine oduzeta mu je putovnica i spriječen povratak u Pariz. U Parizu je susreo nekoliko puta patera oca Stjepana Tomislava Poglajena (1906.-1990.). Pater Stjepan Tomislav Poglajen jedan je od najzagonetnijih i najosebujnijih Hrvata XX. stoljeća. Taj svećenik dugi je niz godina živio pod lažnim identitetima aktivno djelujući u zemljama pod komunističkim režimom: Slovačkoj, Sovjetskom Savezu i Kini, a bio je u stalnoj vezi s najvišim crkvenim velikodostojnicima u Vatikanu. Na Zapadu je postao poznat preko knjige «God's Underground» (Božje podzemlje) koju je pod pseudonimom father George objavio 1949. godine u Americi, a u kojoj je u detalje opisao svoje tajno djelovanje u teškim uvjetima komunističkoga režima. U Zagrebu je prof. dr. Vladimir Horvat organizirao i sudjelovao, 28. rujna 2006., u međunarodnom znanstvenom skupu povodom 100. godišnjice Poglajenova rođenja, stoga smo ga zamolili za razgovor.

Profesore Horvat, organizirali ste nedavno vrlo zanimljiv skup i održali predavanje o patru Stjepanu Tomislavu Poglajenu. Recite nam osnovne podatke o tom svećeniku čiji život šira hrvatska javnost još relativno slabo poznaje, a iznimno je bogat i zanimljiv ?

Stjepan Tomislav Poglajen, kojega neki s pravom nazivaju „moderni Juraj Križanić“ ili „lucidni evangelizator 20. stoljeća“, rođen je 8. rujna 1906. u Podgoraču kod Našica. Dok je u Hrvatskoj malo poznat, u Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj i mnogim drugim zemljama (gdje se služio majčinim prezimenom pa je poznat kao prof. Kolaković) još je uvijek poznat i cijenjen kao „apostol u teškim vremenima“ koji je osnovao „podzemnu Crkvu“ s malim skupinama koje su, kao „Kolakovićeve obitelji“, nadživjele komunizam. Diljem globusa služio se prema potrebi s desetak pseudonima, ali je najpoznatiji pod engleskim pseudonimom „father George“, a u frankofonom svijetu kao „professeur Georges“, dok je u Kini bio „profesor Yoris“.
Školovao se u Osijeku, Ljubljani, Travniku te Francuskoj i Belgiji. Poglavari su Poglajena usmjeravali prema radu s mladim intelektualcima, što je on rado prihvaćao i savjesno obavljao. Mladima je imponiralo njegovo poznavanje šest stranih jezika, uključujući francuski, engleski i ruski, kao i temeljito poznavanje filozofije, sociologije i marksizma. Pater Poglajen se vratio 1937. godine sa studija u Belgiji i postao urednik uglednog isusovačkog časopisa «Život». U njemu je objavljivao članke o vjeri, kulturi, o odgoju i sociologiji, a osobito su zanimljive njegove kritike fašizma, nacizma i komunizma.
Obnašao je različite službe. Bio je pisac, profesor sociologije, upravitelj Marijinih kongregacija i duhovnik križarskih centara Katoličke akcije. Marijine kongregacije bile su staleški organizirane, od sveučilišnih profesora (Academica maior) i studenata (Academica minor) do kongregacija radnika. Katolička akcija brinula se i za radničku mladež. Sve te odgovorne dužnosti Poglajenu su davale mogućnost da iz Belgije u Hrvatsku presadi žosizam, tj. pokret kršćanske radničke mladeži. U tom je i uspijevao, jer su mladi radnici bili oduševljeni novim pogledima na svoje dostojanstvo i značaj u društvu.

Kako je nadbiskup Alojzije Stepinac gledao na njegov rad?

Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac cijenio je patra Poglajena i često ga pozivao da drži predavanja i duhovne vježbe na susretima različitih katoličkih organizacija. Budući da je dobro poznavao komunizam pa je o njemu pisao u Životu, bio je pozvan držati predavanja u različitim mjestima. Tako je u Osijeku u kinu „Uranija“ držao predavanje „Boljševička stvarnost“. Komunisti su bili bijesni pa su odlučili skup rastjerati suzavcem. U prepunoj dvorani sve slušatelje počele su peći oči i netko je uzviknuo: „To su napravili komunisti!“ Slušatelji su istrčali na ulicu, a Poglajen je nastavio predavanje s balkona zgrade na opće zadovoljstvo publike.

Pater Poglajen je pisao i o svom suvremeniku dr. Ivanu Merzu?

Poglajen je o Merzu pisao već 1932. u «Životu», br. 5. U rubrici «Bilješke» posvetio mu je tekst „Uzor katoličkog intelektualca: Dr. Ivan Merz“ (str. 231-233). A godine 1938., u povodu desetogodišnjice Merčeve smrti, Poglajen kao urednik čitav 5. broj časopisa «Život» posvećuje njemu okupivši suradnike među štovateljima i poznavateljima Ivana Merza. Uz urednikov uvod „Providencijalni čovjek Hrvatske“ objavljena je i fotografija Ivana Merza, što je bila iznimka u uredničkoj praksi.

Kako je Ivan Merz nagovijestio ulogu p. Poglajena u osnivanju sekularnog instituta Suradnica Krista Kralja?

O ulozi patra Poglajena u osnivanju suradnica Krista Kralja Marica Stanković piše: „I tako je došla i godina 1938., deseta godina iza Ivanove smrti. Veliki ferijalni tečaj bivše križarske organizacije održan je te godine u rodnom Ivanovom gradu – Banja Luci. Za vrijeme tečaja tako nam je bio bliz Ivanov duh. (...) Hoće li se na tome tečaju pojaviti netko, tko će o desetogodišnjici Ivanove smrti uvesti u život njegovu posljednju želju? Među duhovnicima, koji su tome tečaju prisustvovali bio je i o. Tomislav Poglajen DI. (...)
Na Svijećnicu 1938. povjerio mi je o Poglajen (koji joj je došao čestitati imendan) kako se već dugo bavi mišlju, bi li se kod nas mogao osnovati civilni red poput onih, koje je vidio u inozemstvu. Odgovorila sam mu, da to za nas nije ništa novo, da ta zamisao struji zrakom još od Merčevih vremena i da ne bi bilo teško naći među djevojkama kandidatica, kad je teren već davno pripravljen i nije kroz 10 godina zaboravljen. Otac Poglajen je bio malo iznenađen, jer nije znao za tu njegovu zamisao. Do tečaja u Banjoj Luci ta je misao oživjela u nekim djevojkama, koje bi imale biti osnivačice i prve članice. Poslije tečaja u Banjoj Luci 1938. šest je djevojaka obavilo zatvorene duhovne vježbe, koje je vodio p. Poglajen, i odlučilo pod geslom Adveniat Regnum Tuum osnovati Zajednicu suradnica Krista Kralja. Za vrijeme tih duhovnih vježbi učinio je p. Poglajen i skicu Pravila i stvar je, nakon naše odluke, mogla krenuti naprijed. U nacrtu pravila o. Poglajena trebale smo se nazivati 'pomoćnicama Krista Kralja'...»
Poglajen je Ivana Merza u uvodniku 1938. nazvao «providencijalni čovjek Hrvatske“, a nije znao da je Merz njega već 1927. proročki najavio Marici Stanković kao isprošenog „providencijalnog čovjeka, koji će ostvarenje sekularnog instituta Suradnice Krista Kralja uzeti u ruke“.
P. Poglajen doista je bio providencijalni duhovni asistent koji je u duhovnim vježbama pripremio šest osnivateljica za konačnu odluku o osnutku, napisao Pravila i isposlovao od nadbiskupa Stepinca odobrenje. Suradnice je poslije uvijek smatrao svojom duhovnom obitelji, slao im je iz inozemstva pomoć u odjeći i knjigama, a one koje su radile u inozemstvu (Belgija i Njemačka) redovito je posjećivao.

Zašto je p. Poglajen morao otići iz Zagreba?

Osnutkom NDH počeo je, nažalost, u Zagrebu djelovati Gestapo. Poglajen je još uredio «Život», br. 1 za 1941., a zatim ga poglavari, da ga zaštite od progona zbog objavljenih članaka protiv nacizma, šalju iz Zagreba u Split gdje boravi od 1941. do 1943. Split je tada bio pod fašističkom okupacijom i Poglajen je početkom 1943. i odande bio izgnan.

Što je to p. Poglajen napravio da ga Slovaci žele uzdignuti na oltar i da su već prije nas održali međunarodni simpozij o njemu i izdali zbornik radova s tog simpozija koji je održan u svibnju ove godine?

Poglajen je u Slovačkoj djelovao pod majčinim prezimenom Kolaković. Njemu je bilo jasno, pa je to i Slovacima otvoreno govorio, da će dolaskom sovjetskih tenkova s komunizmom i ateizmom sve postojeće i vidljive katoličke organizacije biti sravnjene sa zemljom. Stoga je u Slovačkoj 1943. do 1945. evangelizirao skupine mladih i odraslih i s njima osnivao male duhovne obitelji koje nisu nikome upadale u oči, bile su kao nevidljiva „podzemna Crkva“. Članovi su provodili intenzivan duhovni život, diskretno, ali snažno djelovali na okolinu i čuvali potpunu konspirativnost koja se štitila i dobivanjem posebnog pseudonima, ili „obiteljskog imena“, pa je i profesor Kolaković bio samo kratko VLADO.
Ta je podzemna Crkva, s „Kolakovićevim obiteljima“, preživjela i nadživjela komunizam. Zato njegovi suradnici drže da je on bio providencijalni apostol Slovačke i da je stoga kandidat za oltar.

Jeste li se imali prigodu i osobno susresti s p. Poglajenom?

Dok sam bio direktor Hrvatske katoličke misije u Parizu (1975.-1985.), „abbé Georges“ me nekoliko puta zamolio da se nađemo na diskretnom mjestu da možemo mirno razgovarati, ali uvijek drugdje, zbog opreznosti od špijuna za koje je znao da ga uvijek prate.
Zahvalih mu što nam je po svojim prijateljima desetljećima slao pune kovčege najnovijih knjiga iz filozofije i teologije, koje su nam bile dragocjene i jedina nova literatura za studij. U razgovoru smo analizirali položaj naše misije u Parizu, i Hrvata u Francuskoj, te situaciju Crkve u Hrvatskoj. Glavne teme naših razgovora bili su najveći i teški problemi Crkve i čovječanstva u svijetu. Držao je da je najveća opasnost vladavina mračnih sila masonerije i komunizma, iza kojih stoje nehumane sile financijske moći koje opet podupiru različiti lobiji, s krupnim kapitalom koji može sve korumpirati, kupiti i podjarmiti sotonskoj vlasti. Isticao je da kler i laici moraju biti budni u otkrivanju zamki i odlučni u obrani Božjih i ljudskih prava.

Gdje se naši čitatelji mogu opširnije informirati o ovom gotovo nepoznatom hrvatskom velikanu?

Splitski Verbum objavio je prijevod njegove vrlo zanimljive knjige „Božje podzemlje“ Branimir Donat u svojoj nakladnoj kući „Dora Krupićeva“ u Zagrebu objavio je Poglajenovu knjigu „Temeljni obrisi ljudskog poretka“. Hrvatski tjednik „Fokus“ od 331. broja (15. rujna 2006.) objavljuje serijal mojih tekstova u deset nastavaka o Poglajenu „Neuhvatljivi evangelizator globusa“ u kojem prikazujem i njegovo djelovanje u Kini i Indiji. Priprema se zatim zbornik radova održanog znanstvenog skupa u Zagrebu kao i studija Lazara Ivana Krmpotića „Stjepan Tomislav Poglajen alias Tomislav Kolaković – evangelizator Slovačke“.

Matija Maša Vekić