Ne može kršcanin bez radosti

No, premalo je biti radostan samo jedan dan, ma kako on svečan i lijep bio; radost je stanje, nutarnji stav. Misna nas čitanja danas izričito pozivaju na radost. Prorok Izaija svjedoči da njegova radost dolazi iz uvjerenja kako ga Bog nije zaboravio, nego ga spašava. Tu radost prenosi cijelome narodu. A "ozbiljni" apostol Pavao, koji je toliko pretrpio za Krista, poziva Solunjane: "Uvijek se radujte!" Radost kršćanina dolazi iz njegova uvjerenja da Bog zna za njega i onda kad ima više razloga za jadikovke i žalost, nego za radost. Ona dolazi od Boga. Ali radost je nježna biljka: ona može uspijevati samo u čistome srcu, u mirnoj savjesti. Zato poziv proroka Izaije i Ivana Krstitelja "Poravnite put Gospodinu!" znači upravo to: očistimo svoja srca, svoje savjesti. U tu pripravu svakako pripada dobra božićna sv. ispovijed, kako bi Božja radost ispunila naša srca i ostala u njima. Pripravimo se i na ovo Misno slavlje iskrenim pokajanjem!

Homilija

Liturgijski pozivi na radost

Netko je duhovito rekao: "Kršćanin koji je žalostan, žalostan je kršćanin!" Kršćanstvo je prije svega vjera Radosne vijesti. Zato nas misni tekstovi u ovo vrijeme iščekivanja Božića pozivaju na radost. Ova predbožićna nedjelja upravo odzvanja pozivima na radost. Još više, bogoslužni tekstovi ove nedjelje stavljaju nam pred oči tri lika koji se u Bogu raduju i na radost pozivaju. Pogledajmo malo te likove.
To je najprije prorok Izaija. On svjedoči kako je sav ispunjen radošću: "Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti" (Iz 61,10). Njegova radost je najbolji poziv i drugima da zauzmu isti stav. No, da ne bismo pomislili da je to površna radost, on navodi i razlog zašto je radostan; zato jer ga Bog spašava, jer ga opravdava. On to pjesnički izriče "odjenu me haljinom spasenja" i "zaogrnu me plaštem pravednosti". Bez spasenja, bez izbavljenja od vlastite krivice i zla, nema radosti. Predbožićno je vrijeme, vrijeme iščekivanja spasenja, točnije Spasitelja. Božji Sin dolazi na ovu zemlju spasiti nas, obući u haljinu milosti i spasenja i zaogrnuti svojim plaštem opravdanja. Od grješnika opet nas čini pravednima. Nismo osuđeni ostati u svojim grijesima, krivnjama, nemiru savjesti; baš naprotiv, ima i za nas oproštenja, opravdanja. Zatražimo to oproštenje da bi nas ispunila Božja radost. U društvu onoga koga volimo, radosni smo. U društvu nevoljenoga, radosti nema. Bog nas voli. Uzvratimo li mu na isti način, uklonit ćemo ono što remeti naše prijateljstvo i radost će ispuniti naša srca. Bog će onda "učiniti da iznikne pravda" među svim narodima. Ako pojedinac pa i cijeli narodi djeluju pravedno, nema razloga za zabrinutost i tugu.
Drugi je lik oslikan u pripjevnom psalmu. To je Isusova majka Marija. Ona će s Isusom odigrati središnju ulogu u božićnoj radosti. Zato je Crkva već danas stavlja pred nas kao lik radosti. Ona, kojoj će "mač boli probosti dušu" (Lk 2,35) kako proreče starac Šimun, klikće od radosti i slavi Boga: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju" (Lk 1,46). Drugi prijevod je još izričitiji: "duh moj kliče od radosti" (Biblija "Stvarnosti"). I kod nje je isti uzrok radosti kao i kod Izaije: sam Bog, Božja velika djela koja joj učini i Božja dobrota koja se proteže na svakoga čovjeka "od koljena do koljena" koji želi biti Božji, ići njegovim putom, na sve koji "njega se boje". Bog je vjeran. On ispunjava svoja obećanja. Svoje riječi ne poriče. To je pravi temelj i trajni uzrok naše radosti.
Treći je lik iz današnjega bogoslužja apostol Pavao. To je onaj kojega poznajemo kao ozbiljna, velika teologa, strpljiva patnika, čovjeka koji je puno zla učinio kršćanima prije nego ga je Bog naglim udarcem milosti obratio, i sigurno je cijelog života nosio određenu nelagodu zbog svoga nekadašnjeg ponašanja. A baš on, od kojega to ne bismo očekivali, izričito potiče svoje vjernike u Solunu da se raduju: "Braćo, uvijek se radujte!" (1 Sol 5 16). Na drugom mjestu poziv je još intenzivniji: "Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!" I on dodaje razlog: "Gospodin je blizu!" (Fil 4,4). Radost dolazi od Božje blizine. A Bog je blizu svakomu koji kršćanski živi. Zato apostol poziva svoje vjernike da bez prestanka mole, što dakako ne znači doslovno samo povazdan moliti i ništa drugo ne raditi, nego ne prestati, ne prekinuti s time, nego neprestano zahvaljivati i kloniti se čak i "svake sjene zla". Takav čovjek ima pravo biti radostan. Zanimljiva je još jedna Pavlova tvrdnja: "To je za vas volja Božja u Kristu Isusu". Bog, dakle, želi radosna čovjeka, vjernika, prijatelja. A tko svome prijatelju ne bi želio radosti? Valja samo biti u prijateljstvu s Bogom.
U taj pravi orkestar radosti ove nedjelje uključuje se i veliki Preteča, Ivan Krstitelj, čiji lik smo promatrali i prošle nedjelje. Na Jordanu on poručuje izaslanstvu jeruzalemskih Židova: "Među vama stoji koga vi ne poznate!" (Iv 1, 26). Taj je uzrok i donositelj radosti. Valja ga prepoznati i otvoriti mu vrata i srca, pripraviti mu put.

Možemo li mi biti radosni?

Svetopisamski tekstovi nisu samo opis davnih događaja. Ona su uvijek i poticaj konkretnoj vjerničkoj zajednici, svima nama. A možemo li mi danas biti radosni? Čini nam se da je puno više razloga za zabrinutost, strah i tugu: terorizam, ugroženost od epidemija bolesti (sida, ebola, ptičja gripa…), vremenske nepogode pred kojima je čovjek uza svu tehniku nemoćan, nezaposlenost, nesigurna budućnost za mlade, a za stare teška starost, mala ili nikakva mirovina, skupoća, i mogli bismo dugo redati litanije razloga protiv radosti. A kršćanin je prije svega radostan čovjek. Francuski pisac kršćanskog nadahnuća Georges Bernanos (1888.-1948.) napisa nam žestoku kritiku: "O vi, pobožna braćo i sestre! Imate evanđelje kao program, a pravite od sebe strašila za slobodne ljude i siromahe… Pitamo se, što to radite s milošću Božjom? Ne bi li ona morala zračiti iz cijeloga vašeg bića? Kamo, dobijesa, skrivate svoju radost?!"
A možda nas više brine ono što nam nedostaje nego što nas veseli ono što već posjedujemo. Možda mislimo da bismo bili sretni kad bismo imali sve, kad bismo bolje materijalno stajali, kad bismo živjeli bez problema. Prije nekog vremena talijanska je televizija provela jedno ispitivanje. Autori su s velikim iznenađenjem morali čuti da su jedino nomadi pod šatorima sretni. Jedino se ispod njihovih šatora čula vesela pjesma. I sam sam prije nekog vremena imao slično malo iskustvo. Nakon duljeg vremena bio sam u jednom našem velikom gradu. Idući ulicom pomislih: "Izgleda da su o ovome gradu najsretniji čistači ulica." Naime, prolazeći pokraj jednoga od njih, čuo sam kao radeći potiho pjevuši!

Pozvani smo na radost

Kao kršćani pozvani smo na radost. Ona se razlikuje od vanjskog veselja koje može biti i odglumljeno, neprirodno. Kršćanska radost dolazi iz čovjekove nutrine, iz mirne savjesti, iz čista srca, dok je "štimung" izvanjski. Psiholog Faber primjećuje: "Malo humora, vesele ćudi pomaže svetosti, a možda je to najvjerniji prirodni pomagač milosti. Žalost je neka vrsta duhovne nesposobnosti. Prije bi Bog njemu (žalosnomu) trebao biti bolničar, nego da on služi Bogu kao svome Ocu i Kralju." Onaj tko s Bogom računa, ne mora se bojati, smije se malo i našaliti na račun svojih briga i muka. Nebeski nas Otac danas po svojoj Crkvi poziva na radost. Odazovimo se, jer, kako apostol reče: "Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti" (1 Sol 5,24). Amen.

Dr. Ante Orlovac