PRETRAGA:
Nedjeljna Liturgija

Savjet (sedam darova Duha Svetoga)

Dar savjeta

Ljudski život prepun je situacija kada se valja odlučiti. Izabrati pravi put. Međutim, za odluku je potreban savjet drugoga. Jer, ako se čovjek osloni samo na sebe i svoje osjećaje, može pogriješiti i odabrati ono što ne usrećuje i ne donosi duši željeni mir. Nije dovoljno izabrati tek ono što je lakše, ugodnije, jednostavnije, korisnije…nego otkriti što je Božja volja u određenom trenutku. Valja prepoznati što Bog želi od mene i dopustiti da me On savjetuje i vodi. No, problem je u tomu što ljudske misli i djelovanja nisu usklađeni s Božjim mislima i čovjek se najčešće opire vršiti volju Božju želeći vršiti svoju vlastitu volju. Tako Bog po proroku Izaiji veli: „Misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti“ (Iz 55,8).

Slušati Isusov savjet

U svojemu evanđelju apostol Ivan pripovijeda o događaju kada Isus umnaža kruh i hrani mnoštvo na obali Genezaretskog jezera (Iv 6). No, nakon toga slijedi govor o kruhu životu, gdje Isus za sebe veli: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će u vijeke. Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje – za život svijeta“ (Iv 6,51). Nakon Isusova govora o sebi kao kruhu života, mnogi su zbunjeni. Sv. Ivan piše: „Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime“ (Iv 6,66). Jako je zanimljiv odgovor učenika Petra koji na Isusovo pitanje hoće li i oni otići, odgovara: „Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv 6,68). Čini se da je u ovim Petrovim riječima skriven odgovor: „Isuse, Tvoj govor tvrd je i nerazumljiv i nama, ali mi Ti vjerujemo i želimo ostati s Tobom. Slušat ćemo Te uvijek. Što god nam savjetuješ, uradit ćemo jer Ti znaš bolje od nas samih što je za naše dobro.“
Svijet u kojemu živimo često nas tjera da budemo „krojači svoje“ sudbine, ali i da donosimo životne odluke po besmislenim, uhodanim šablonama. Isusova riječ koja treba u svemu biti niti vodiljom u životu, tvrd je govor suvremenom čovjeku koji misli da je dosegnuo slobodu – čak slobodu i bez Boga. S druge strane, Isus nas istinski želi slobodnima. Želi da se u životu vodimo Duhom istine i odlučujemo u evanđeoskom Duhu, jer istinska sloboda je vršiti volju Očevu. Prisjetimo se riječi sv. Pavla: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“ (Rim 12,2). Misao koja se nadovezuje na ovu je ona iz Poslanice Solunjanima: „Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!“ (1 Sol 5,19-22). Kada bismo se samo držali ovoga savjeta kojega daje sv. Pavao te sve ispitivali i vagali u svjetlu evanđelja?
Dar savjeta, po nauku Crkve jedan od sedam darova Duha Svetoga, čini nas upravo sposobnima za ono o čemu govori sv. Pavao: slušati, prepoznati i vršiti u životu ono što je u skladu s evanđeoskom istinom i najbolje za nas u pojedinom trenutku života. Duh Sveti je najbolji savjetnik u našemu životu i ukoliko se prepustimo da nas On savjetuje, imat ćemo izoštreni osjećaj kada treba odlučiti što govoriti ili kako djelovati. Sam Isus veli učenicima: „Ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta, niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.“ (Mk 13,11). Onaj tko se prepušta djelovanju Duha i njegovu savjetovanju, bit će očuvan od zabluda i grijeha. Nadalje, dar savjeta kojega nam daje Duh Sveti ne pomaže nam samo prepoznati što Bog od nas želi u konkretnoj situaciji, nego i prepoznati u svojemu srcu kakvoj opasnosti idemo ususret ako zanemarimo njegov savjet.
Ali što ipak učiniti kada stvari krenu krivo? Kada se nađemo u situaciji za koju mislimo da je bezizlazna i padnemo u ralje grijeha? I u takvim situacijama Duh Sveti rasvjetljuje tamu i savjetuje nas kako ponovno pronaći stazu života, izići iz ropstva grijeha i pronaći duševni mir. Duh Sveti okreće takve situacije u spasonosne trenutke pročišćenja i spoznaje čega se ubuduće treba pripaziti.
Evanđelist Matej donosi zanimljivu zgodu o mladiću koji od Isusa traži savjet što mora činiti da bi baštinio život vječni. Isus je jasan te savjetuje mladiću da vrši zapovijedi ako želi imati život (usp. Mt 19, 16-22). Iz Isusova odgovora jasno je da su Božje zapovjedi temeljem i uvjetom ljudske slobode te prvim i neizostavnim savjetom kojega moramo slušati. Sv. Augustin veli: „Osnovna sloboda sastoji se u tomu da budemo slobodni od prijestupa koji donose osjećaj krivnje: to su npr. ubojstvo, preljub, razvratnost, krađa, prijevara, bogohuljenje... Tko se odrekne ovih zala, a nijedan kršćanin ne bi im smio robovati, počinje izdizati svoju glavu prema istinskoj slobodi.“

Crkva – savjetnica u duhu evanđelja

U vremenu u kojem živimo odgovor na pitanje koje je mladić postavio Isusu dobivamo posredstvom Crkve. U njoj susrećemo Isusa. Imamo udjela u njezinoj svetosti i poslanju. Crkva govori u Isusovo ime, jer crpi život i svoj nauk od Isusa. Ona ima poslanje svakom čovjeku približiti Isusa koji je načelo i model za obnovu i otkupljenje cijeloga čovječanstva. Kao što se mladić onomad obratio Isusu tražeći savjet što je dobro a što zlo, tako se današnji vjernik ima obratiti Crkvi.
Može nam se činiti da nam dar savjeta u svakodnevnom životu ne znači ništa naročito i da nas Duh Sveti ne mora podsjećati na ono što već znamo u svojoj savjesti i što nam naš razum govori da je pravo. Međutim, kada je riječ o posebnim dužnostima kršćanskoga života kao što su: sudjelovanje na euharistiji, dnevna molitva, post, redovita ispovijed, život u čistoći prije braka…stvari postaju zamršenijima. U svojemu apostolskom pismu Novo millenio inuente, blagopokojni papa Ivan Pavao II. veli da su navedeni propisi „neizostavni zahtjev kojeg se ne samo ispunjava kako bismo izvršili svoju dužnost, nego jer je nužan za istinski i skladni kršćanski život.“ Iz Papine rečenice jasno je da savjete kršćanskoga ponašanja trebamo prihvatiti u svojemu životu. Na taj način bit ćemo zaštićeni da ne krenemo krivim putem, nego da napredujemo u svetosti života. Svjedoci smo da su u današnje vrijeme Crkva i njezin nauk izloženi napadima, nerijetko i među samim katolicima. Za mnoge od njih nauk Crkve „tvrd“ je govor kojega bi trebalo, ipak, ublažiti. Pritom se zaboravlja da je Crkva ona koja neprestano upozorava na opasnosti koje vode u propast na području morala, politike, svjetonazora... Stoga se Crkva nikada ne može, niti smije odreći zadaće da savjetuje ono što je u skladu s naukom evanđelja i što je na duhovnu korist svim ljudima dobre volje. Njezin nauk, iako je mnogima „besjeda tvrda za slušanje“ (usp. Iv 6,60), milosni je poziv nadahnut Duhom Svetim, upućen svakom čovjeku, živjeti po Isusovim evanđeoskim savjetima. Dar savjeta pomaže nam razumjeti ovu istinu i prigrliti ju kao spasonosnu u svojemu životu.

Savjet duhovnoga vođe

U pitanjima duhovnosti ne možemo istodobno biti sucima i onima koji vode sudsku parnicu. „Nitko ne može biti svoj vlastiti savjetodavac, nego treba dopustiti da nas drugi posavjetuju“, veli sv. Bonaventura u svojemu razmišljanju o sedam darova Duha Svetoga. Poznato nam je da nam je savjet uvijek potreban: u zvanju, u braku, na području osjećaja i osobnom životu. „Bez promišljanja ne čini ništa, pa se poslije nećeš kajati“, daje nam savjet mudri Sirah (Sir 32,19). Svaki put kada čovjek donosi odluke na svoju ruku, u velikoj je opasnosti da krene krivim putem ili usput izgubi kompas ne imajući nikoga tko će ga pravilno usmjeravati. Stoga nam je potrebno duhovno vodstvo. Možemo donijeti usporedbu sa situacijom kada se planinar krene uspinjati na visoku goru. Potrebna je oprema, vodič i savjet u bespućima koja su mu nepoznata. Slično se i mi moramo „opremiti“ za životnu pustolovinu. Zato nam je potreban netko tko će nas savjetovati. Trebamo nekoga tko će nam pomagati tako da se naše dostojanstvo djece Božje očituje u životu. Potrebna je pomoć kako bismo vidjeli svoje granice, spoznali zamršenost i borbu unutar vlastitog bića, i stigli do jedinstva između našeg srca, duše i tijela.
Ukoliko želimo da nas kroz život vodi Duh Sveti, potrebno nam je duhovno vodstvo, savjetnik na polju duhovnosti. No, treba reći da ne smijemo poistovjetiti „dar savjeta“ s duhovnikom. On nije utjelovljenje dara savjeta niti sam Duh Sveti, nego bi Duh Sveti trebao djelovati u njemu. Stvarni vođa je sami Duh Sveti koji nas vodi na putu rasta u svetosti. „Sâm Duh se za nas zauzima neizrecivim uzdasima“, veli sv. Pavao (Rim 8,26). Duhovni vođa mora paziti uvijek na to da dušu treba voditi u skladu s poticajima Duha. Njegova glavna osobina mora biti prosvijetljenost Duhom Svetim. Onda mu možemo pokloniti svoje povjerenje i dopustiti da nas savjetuje u našim nemirima, traženjima i sumnjama, ali i u onomu što donosi radost i duhovni napredak.
Zadaća duhovnog vodstva je potaknuti nas, umiriti savjest, dovesti na pravilan način razmišljanja te upozoriti na strpljivost onda kada bismo olako preskočili pojedine etape duhovnoga sazrijevanja. Jer, na duhovnom putu duša najbolje napreduje onda kada sve ne želi odmah, nego osluškujući nutarnji poticaj i savjet duhovnika, prepoznaje milosni trenutak Duha Svetoga i onda donosi odluke. Dakle, duhovnik nam pomaže otkriti što Gospodin od nas želi i prepušta nam da se u slobodi odlučimo za ono što je Božja volja. To katkada nije nimalo lako budući da Gospodin od nas najčešće traži ono što je teže i zahtjevnije čemu se naša grješna narav i te kako opire. „Uđite na uska vrata!“, veli Gospodin, „jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Mt 7,13-14). Potrebno je imati duboko povjerenje u duhovnika i biti ponizan čuti savjete, jer to je najsigurniji način da napredujemo u duhovnome životu.
Važno je također znati da je dar savjeta jako povezan s darom razboritosti. Ovaj dar nam pomaže izbjegavati pretjerivanja, imati krjepost pravedne ili srednje mjere, i živjeti vjeru u skladu i ravnoteži. Sv. Toma ističe da „razboritost vodi čovjeka prema traženju savjeta tako da čovjek s darom razboritosti postane dobar savjetnik za sebe i druge“.

Majko dobroga savjeta

Znamo iz života da ništa ne može zamijeniti dobar savjet kojeg nam je znala dati naša majka. Majka je uvijek puna ljubavi za svoju djecu i želi im dobro. No, zemaljska majka se katkad može i prevariti te u pretjeranoj „ljubavi“ savjetovati svoje dijete u suprotnosti s evanđeoskom istinom. Svjedoci smo brojnih tragičnih sudbina djece koju roditelji umjesto da ih upućuju na život po evanđelju, puštaju da koračaju širokim putem koji vodi u propast. No, ako zemaljska majka može i pogriješiti u svojemu savjetu, naša nebeska Majka nepogrješivo zna što je potrebno njezinoj djeci. U Lauretanskim litanijama molimo zaziv upućen Djevici Mariji: „Majko dobroga savjeta.“ Tko nam može dati bolji savjet od Prečiste Djevice. Ona ima puninu Duha Svetoga i možemo li poželjeti bolju savjetnicu u svojemu životu? Stoga je vrlo važno slušati njezin glas. Njezina brojna ukazanja kroz povijest nisu ništa drugo do dobri savjet zabrinute Majke koja želi dobro svojoj djeci. Neprestano savjetuje djecu da nema drugoga puta osim onoga kojega nam je pokazao njezin Sin. Slušati savjet Majke, znači slušati Sina.

Slušati Isusov glas

Na kraju možemo reći da je dar savjeta primio onaj tko se odlučio slušati Isusov glas. Svaki kršćanin mora biti svjestan da Duh Sveti zna sve što mi znamo, ali i da mu je poznato sve što mi ne znamo. Iz tog razloga silno je važno da svaki kršćanin živi pod okriljem Duha Svetoga. Potrebno je biti otvoren djelovanju Duha kako bi On vodio naš život. Kao što ljudi na „visokim položajima“ trebaju savjetnike u donošenju važnih odluka, tako i mi trebamo „Duha Svetoga da bude savjetnikom našega života“. Otvorimo se njegovu djelovanju. Na tom putu neka nas uvijek prati zagovor Majke Marije, tješiteljice i savjetnice.


Uvod u pokajnički čin

Svaki čovjek želi dosegnuti sreću. Imati mir u srcu. Biti radostan. No, problem je što u svojoj nakani da sve to ostvari, često ide krivim putem. Ne želi slušati nikoga. Pa ni samoga Boga. Misli da mu ne treba ničiji savjet. Tako u svojoj samodostatnosti biva duboko razočaranim. Stoga, valja izabrati pravi put: slušati savjet najboljeg savjetnika – Duha Svetoga – i istinski živjeti svoj život.

Što je vjera?

Osnovno pitanje koje si treba postaviti svaki kršćanin glasi: Vjerujem li ja Isusu? Jesam li spreman evanđeoske savjete prihvatiti bez ikakva mudrovanja i beskrajnog tumačenja Isusovih riječi. Vjerujem li da je svaka Njegova riječ istina koja oslobađa? Živjeti u vjeri, znači dopustiti da Isusove riječi zahvate cijelo moje biće.

Kratki životopis

Fra Damir Pavić rođen je 9. studenog 1971. u Varešu. U župi Vijaka završio je osnovnu školu, a Srednju strojarsku školu u Varešu. Nakon godine postulature u Franjevačkom sjemeništu u Visokom i novicijata na Bistriku, studij teologije završio je u Ljubljani i Sarajevu. Kao član Franjevačke provincije Bosne Srebrene za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 2005. Obavljao je službe župnog i samostanskog vikara u samostanu Fojnica, a potom i župnika u Okučanima – Republika Hrvatska. Trenutno obavlja službu župnika u župi Brestovsko u Središnjoj Bosni.

Copyrightę 2006 Katolički tjednik. Sva prava pridr×ana. Webmaster