PRETRAGA:
Intervju

Makedonski katolici - malobrojna, ali ×iva i kompaktna zajednica

To je država koja je bila na rubu građanskog rata. To su uz Aleksandra Velikog, Vardar i sunce, najčešće asocijacije na nekada najjužniju republiku bivše države. No, u Makedoniji živi i djeluje i malobrojna, ali živa katolička zajednica.
S mons. dr. Kirom Stojanovim, skopskim biskupom i apostolskim egzarhom u Makedoniji, razgovarali smo prigodom njegova biskupskog ustoličenja koje je održano 6. studenog u skopskoj katedrali. Biskup Stojanov nam je predstavio današnje stanje i položaj katolika (istočnog i zapadnog obreda) u zemlji gdje su manjinsko pučanstvo i gdje ih ukupno ima oko 20.000. No povijest kršćanstva i Katoličke Crkve u Makedoniji je iznimno bogata, a posebno je zanimljiva povezanost s katolicima u BiH. Biskup iz Skoplja je sudjelovao već na prvom Crkvenom saboru u Niceji 325. godine. Na početku razgovora saznali smo i neke biografske podatke o samom mons. Stojanovu.

Rođen sam u Radovu kod Strumice 1959. godine u potpuno katoličkoj župi. Potječem iz zajednice oformljene od izbjeglica, protjeranih katolika iz južne Makedonije, danas pod vlašću Grka.
Školovao sam se u rodnom selu, u Subotici i Rimu, gdje sam i doktorirao1989. godine kanonsko pravo na temu 'Povijesno pravni razvoj Katoličke Crkve bizantsko-slavenskog obreda u Makedoniji'. Do te godine obavljao sam dužnost prefekta u Papinskom zavodu 'Sv. Jozafat' u Rimu. Pet godina sam radio kao tajnik i kancelar u Križevačkoj biskupiji (eparhiji) te kao duhovnik u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu, kad sam bio i član Instituta za istočne znanosti na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Pet godina sam bio župnik u rodnoj župi Radovo. Biskupsko ređenje sam primio 1. svibnja 1999. u skopskoj katedrali 'Presvetog Srca Isusova'. Pet godina sam bio pomoćni biskup, nakon toga apostolski administrator i od 20. srpnja ove godine skopski biskup i apostolski egzarh u Makedoniji.

Dakle, službeno preuzimate službu rezidencijalnog biskupa u Skopju za katolike zapadnog obreda i egzarha za katolike istočnog obreda. Molio bih Vas da predstavite svoju službu.

Skopska biskupija je drevno katoličko sjedište biskupa i nadbiskupa. Skopski biskup je sudjelovao već 325. godine na prvom Ekumenskom saboru u Niceji. Makedonija je prvih sedam stoljeća kršćanstva u cjelovitom jedinstvu rimskoga patrijarhata, tek poslije počinje podjela obreda u Makedoniji pod pritiskom bizantskih vladara. No, usprkos tome, Crkva u Makedoniji dugo je zadržala jedinstvo s Petrovim nasljednikom u Rimu, s povremenim prekidima koji su bili političke, a ne crkvene prirode. Jedinstvo Makedonaca s Apostolskim prijestoljem u Rimu je prekinuto 1767. godine ukinućem Ohridske arhiepiskopije, političkom odlukom tadašnje Osmanlijskog Carstva. Razlozi ukinuća Ohridske nadbiskupije i pripajanje makedonskih biskupija pravoslavnom patrijarhu u Konstantinoplju zanimaju, odnosno istražuju, povjesničari i oni će, nadam se, izreći istinu u svezi s tim činom.
Apostolski egzarhat za vjernike bizantskog obreda u Makedoniji je uspostavljen 2001. godine kao izravni produžetak Apostolskog vikarijata ukinutog 1923. godine, nažalost, opet iz političkih razloga. Skopska biskupija i Apostolski egzarhat teritorijalno obuhvaćaju područje današnje Makedonije.

Znamo da su katolici u Makedoniji, brojčano gledajući, mala zajednica. Možete li nam kazati koliki je broj svećenika i vjernika te kakvo je trenutačno stanje u biskupiji?

Danas, nakon tolikih teških stoljeća za katolike, a općenito i dužih razdoblja za kršćane u Makedoniji, susrećemo se s novim izazovima vremena i prostora. Katolička Crkva u Makedoniji je mala, ali vrlo živa i kompaktna. Na 2,1 milijun stanovnika, mi zauzimamo jedan posto, ili samo 20.000 vjernika, od kojih su 15.000 katolici istočnog obreda i 5.000 katolici zapadnog obreda.
Trenutačno u Makedoniji ima 14 katoličkih svećenika oba obreda. Od redovnika imamo isusovce i lazariste. Od redovnica djeluju euharistinke, milosrdnice i misionarke ljubavi. Istaknuo bih izvrsno jedinstvo dvaju obreda, velik broj, za naše prilike, svećeničkih zvanja.
Na polju pastoralnog djelovanja, moram priznati, nisam najzadovoljniji i za to ima objektivnih, ali i subjektivnih razloga. S naše strane gledajući kao objektivne razloge spomenut ću prijašnji sustav i državnu ideologiju, poteškoće i pritiske od većinskih vjerskih zajednica te nesretne ratove i progon katolika s ovih prostora. Subjektivne razloge gledam u pastoralnom zaostatku i izoliranosti te neslijeđenju razvoja pastorala u Makedoniji kao u Katoličkoj Crkvi izvan Makedonije.

Kako Katolička Crkva doživljava svoje mjesto u Makedoniji. Najbrojniji su pravoslavni vjernici, zatim muslimani. Kakav je status i položaj Katoličke Crkve u takvoj sredini?

Nastojimo uvijek biti na pomoći bližnjemu bez obzira na njegovu crkvenu ili religijsku pripadnost ili politički stalež. Imamo u planu i ubuduće biti glavni pokretači isticanja elemenata koji nas ujedinjuju, za dobro vjernika i društva. Znamo da to ne će ići lako. Morate imati u vidu da smo mi malobrojni i zbog te malobrojnosti, iako smo svoji na svome, često se dogodi da se osjećamo kao dijaspora. Inače smo treći po brojnosti u zemlji, nakon Makedonske pravoslavne Crkve i Islamske zajednice. Ostali u Makedoniji su vrlo male skupine različitih crkava i religija.
Iskreno vjerujem da će vrlo brzo doći do promjena stavova pojedinaca u većinskoj Crkvi i pojedinim državnim strukturama. Tu ne govorim općenito, već kažem kod pojedinih struktura, koji ne žele shvatiti da smo mi sastavni dio ove nacije.

Povijesno je, preko biskupa Čekade, ova mjesna Crkva povezana s Bosnom. Koliko pratite događanja na 'našim stranama'?

Do 1921. godine nadbiskupija, a od te godine degradirana u Skopsku biskupiju, bila je povezana s Bosnom. Ne znam koliko vam je poznato da mi kao Skopska biskupija ulazimo u sklop Vrhbosanske mitropolije. Nadam se da ćemo ubuduće imati više mogućnosti susreta jer duboko molim dragoga Boga da nas zaštiti kako ne bismo dopustili biti zavedeni kao u bliskoj prošlosti kad smo mislili da možemo jedni bez drugih, pa su naši vjernici postali žrtve ratova vođenih u našim državama. U ratu svi gube, jer ratu i svakom drugom zlu se jedino đavao raduje. Ali rat i svako drugo zlo dolazi jedino kada mu to mi dopustimo. Kršćanin to ne smije dopustiti.
Pozdravljam vaše čitatelje i cijelu Katoličku Crkvu u BiH. Geografski smo daleko, ali u Kristu Isusu blizu i bez obzira što nas u određenim državama ima malo, to nam ne uskraćuje pravo da u Njegovo ime budemo veliki. Mogu s pravom reći da su sadašnji arhipastiri u Bosni i Hercegovini Vinko kardinal Pulić, biskupi Ratko Perić i Franjo Komarica živi primjer toga Kristova poslanju - ispunjenje ljubavi prema svakom čovjeku, bez razlike njegove pripadnosti.

J. T.

Copyrightę 2006 Katolički tjednik. Sva prava pridr×ana. Webmaster