PRETRAGA:
Svetac tjedna

Bl. Ivan Ziatyk, mucenik

Ivan Ziatyk rođen je 26. prosinca 1899 u selu Odrekhova, oko 20 km jugozapadno od grada Sanok (sada prostor Poljske). Njegovi roditelji, Stefan i Maria, bili su siromašni seljaci. Otac mu je umro kada je Ivan imao 14 godina.

U djetinjstvu Ivan je bio vrlo miran i poslušan. Već dok je pohađao osnovnu školu pokazivao se darovitim učenikom. Također je kod njega bilo moguće primijetiti duboku pobožnost. Ivan je stekao srednjoškolsko obrazovanje u Sanok gimnaziji. Tijekom studija njegov akademski učinak bio je vrlo dobar, a ponašanje odlično. U ukrajinsko katoličko bogoslovno sjemenište u Przemyslu ušao je 1919., a diplomirao je s najvišim ocjenama 1923. te je zaređen za svećenika.
Od 1925. do 1935. vlč. Ziatyk obavljao je službu u bogoslovnom sjemeništu u Przhemyslu. Osim što je na duhovnom planu usmjeravao bogoslove, on je također pridonio njihovoj intelektualnoj formaciji predajući im katehetiku i dogmatsku teologiju. Osim rada u sjemeništu obavljao je dužnost ravnatelja i duhovnog učitelja na ukrajinskoj Djevojačkoj gimnaziji u Przemyslu.
Vlč. Ivan Ziatyk bio je čovjek velike dobrote, poslušnosti i duhovne dubine. On je uvijek ostavljao dubok dojam na ljude oko sebe. Ipak, kako je već duže vrijeme imao želju pridružiti se redovnicima, 15. srpnja 1935. odlučuje se za redemptoriste.
Nakon završene godine novicijata u Holoskom 1936. poslan je u samostan Gospe od vječne pomoći u Stanislaviv. Međutim, tu nije ostao dugo. U jesen 1937. premješten je u Lviv, gdje je preuzeo ulogu ekonoma samostana. Od 1941. do 1944. vlč. Ziatyk bio je superior u samostanu Majke Božje u Ternopilu, a od 1944. do 1946. bio je superior samostana Gospe od vječne pomoći u Zboiskau.
Kraj Drugog svjetskog rata bio je početak strašnog razdoblja u povijesti Ukrajine. Nakon što su uhićeni svi grčkokatolički biskupi, u proljeće 1946. sovjetska tajna policija okupila je redovnike iz nekoliko samostana i ostavila ih u nezagrijanom krilu samostana. Vlč. Ziatyk bio među njima te je tu ostao dvije godine. Često su ih privodili na saslušanja tijekom kojih bi im obećavali različite pogodnosti u zamjenu za izdaju svoje vjere i redovničkog zvanja.
Nakon brojnih ispitivanja, 4. veljače 1950. vlč. Ivan bio je optužen da „promiče ideje rimskog pape i širi katoličku vjeru među narodom.“
Zbog toga je dvije godine proveo u zatvoru, bio ispitivan, mučen. Unatoč okrutnim mučenjima koja su pratila ispitivanja, vlč. Ziatyk nije izdao svoju vjeru, iako su ga njegovi bliski rođaci nagovarali da to učini.
U Kijevu je 21. studenoga 1951. osuđen na deset godina zatvora zbog „suradnje s antisovjetskom nacionalističkom organizacijom i antisovjetskom propagandom.“
Tijekom boravka u zatvoru vlč. Ivan je pretrpio strašna mučenja. Prema riječima svjedoka, na Veliki petak 1952. teško je pretučen palicama, namočenim u vodu te je u nesvjesnom stanju ostavljen vani na sibirskoj hladnoći. To je uzrokovalo da je, tri dana kasnije u zatvorskoj bolnici, preminuo. Pokopan je u Taishetu, četvrti Irkutsk regije.
Zbog njegova kreposna života i hrabrosti koja je išla do mučeničke smrti, 24. travnja 2001. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim.

Priredila: B. Đukić

Copyrightę 2006 Katolički tjednik. Sva prava pridr×ana. Webmaster