U svakom trenutku možemo racunati na nebeskog Oca.

Lk 15, 1-3. 11-32

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

Piše: Tomislav Topić

Tomislav Topić, OCR, rođen je 1961. od roditelja Ante i Jozefine rođ. Mihić u Banjoj Luci s prebivalištem na području župe Petrićevac. Pučku školu završio je u Banjoj Luci, a srednju u Zadru. U trapistički novicijat stupio je 1984. Prve redovničke zavjete položio je 1986., a svečane redovničke zavjete dao je 1989. Teologiju je studirao na fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 1990. u samostanu trapista Marija Zvijezda kod Banje Luke. Danas je župnik u župi Marija Zvijezda u Delibašinu Selu, također kod Banje Luke.


Uvod

Dvojica braće iz današnjeg evanđelja, to smo ti i ja. Onaj mlađi koji «odlazi u daleku zemlju» to smo ti i ja kad griješeći nestajemo u dalekoj zemlji. Onaj stariji koji ne razumije oca i ne oprašta bratu i to smo ti i ja kad god smo nezahvalni Bogu i ne prihvaćamo ljude. Korizmeno vrijeme poziva nas na pomirenje s Bogom i s ljudima u iskrenom i skrušenom kajanju. Obratimo se našem nebeskom Ocu s molbom za oproštenje naših grijeha na početku ove sv. mise.


Od 39 evanđeoskih parabola vjerojatno se najviše pamti i najjače govori vjerničkom srcu parabola o «rasipnom sinu» ( Lk, 15,11…). Ova parabola sačinjava kratak sažetak evanđelja. U njoj doživljavamo neizmjerno Božje milosrđe. Daje nam sigurnost da možemo u svakom trenutku računati na onoga koji rado oprašta, na nebeskog Oca.
Davno je slavni pisac Tertulijan uskliknuo: «Nemo tam pater ut Deus» - «Nitko nije takav otac, kao što je Bog». Upravo ovu istinu ističe Isus u današnjem evanđeoskom odlomku. Zorno nam je pokazao dobrotu, ljubav i milosrđe našeg nebeskog Oca prema nama ljudima, grešnicima.

Izgubljeni sin

Promotrimo ukratko tri glavna lika iz današnje parabole. Otac se nalazi u središtu događanja. Pun je dobrote, ljubavi, razumijevanja… Sinovi su različiti. Mlađi željan slobode, nepromišljen, napušta oca i očinski dom. Nazivamo ga «izgubljenim». Sloboda bez ikakve odgovornosti dovela ga je do životnog brodolom. Propada tako duboko da mora hraniti svinje, ali i potkradati od njih hranu. Postaje izgubljen i obeščašćen čovjek. Ono za čim je čeznuo, razorilo ga je. No, taj sin nalazi i put obraćenja koji započinje buđenjem savjesti o tragičnoj udaljenosti od očeve kuće, od očeve ljubavi. Slijedi povratak kući, susret s ocem i neočekivani, odnosno nezasluženi očev zagrljaj.
Stariji sin ostaje ocu vjeran, ali se ljuti na svog mlađeg brata. On je tragična figura u Isusovoj paraboli. Ostao je kod kuće, ali očito ne iz ljubavi prema ocu. Inače, morao bi suosjećati s njegovom boli zbog izgubljenog sina, a i radovati se bratovu povratku. Da je ljubio svoga oca onda bi sigurno, gledajući njegovu bol, morao doći na pomisao da ide i traži svoga brata. Propušta dvije mogućnosti: da spasi brata i da utješi oca. Ni ljubav prema ocu, ni briga za brata ne pokreću njegovo srce. On ne može podnijeti da se otac toliko veseli povratku mlađeg brata i da mu sve oprašta. Tako se sam isključio iz radosne svečanosti.

Pet prstiju grijeha

Ova parabola nam govori o teškoj stvarnosti koju nazivamo grijeh. Jedna arapska poslovica kaže: «Pet prstiju ima grijeh: dva ti stavlja na uši, dva na oči i jedan na usta». Grijeh nam drži zatvorena oba uha da više ne čujemo opomenu odozgor. Grijeh nas čini gluhima za glas razuma. Čini nas bez osjećaja za molbe svih onih koji nam žele pomoći. Ovo nam potvrđuje svakodnevni život i iskustvo. Grijeh drži zatvorene i oči da ne vidimo ni svoje krivnje ni posljedica svojih prijestupa. Krivnja za naše grijehe tražimo drugdje samo ne ondje gdje se nalazi – u našoj volji. Grijeh stavlja grešnicima dva prsta na oči i oni ne vide svoju krivnju. Najgore je to što grijeh ne čini svoju žrtvu samo gluhom i slijepom nego i nijemom. I to je najsudbonosnije što grijeh grešniku stavlja prst i na usta da ne prizna svoje grijehe. Grijeh ima strašnu moć, ali ne zaboravimo da milost Božja ima još veću snagu. «Gdje se umnožio grijeh, većma je izobilovala milost« ( Rim, 5,20 ), veli sv. Pavao.
Današnje evanđelje govori nam o rasipnom sinu, a posebno dirljivo o beskrajnoj dobroti i milosrđu nebeskog Oca. Ne postoji grijeh koji ne bi mogao biti oprošten, ne postoji krik što ga Bog ne bi čuo, ne postoji udaljenost koju ne bi moglo dostići Očevo milosrđe.
Poziva nas također da se radujmo zbog svakoga tko se vrati Ocu nebeskom. Jer, otkad postoje ljudi i dokle god bude ljudi, uvijek će se ponavljati prizor iz današnjeg evanđelja, Isusova parabola o rasipnom sinu. Čovjek, nažalost, uvijek i iznova napušta dom svog dobrog nebeskog Oca i kličući slobodi baca se u vrtlog strasti i uživanja. I kad dođe do sloma u srcu se javlja tuga za izgubljenim rajem. Nekada smo i mi rasipni, neposlušni, buntovni sinovi. Nekada smo isto tako kruti u svojoj pravednosti, teško praštamo kao onaj stariji sin. Budimo, dakle, i pokajnici kao raskajani mladić i puni dobrote i praštanja kao plemeniti otac. Nema drugog načina da se ljudsko srce smiri, nego da se poput rasipnog sina s kajanjem u srcu vrati svome Ocu. Samo kad budemo čuli utješne riječi «oprošteni su ti grijesi», naći ćemo ponovno svoju sreću i moći ćemo započeti novi život. Crkva iznosi pred nas u ovo korizmeno vrijeme ovu parabolu o izgubljenom, rasipnom sinu da nas podsjeti na jedini izlaz iz grijeha: kroz skrušeno kajanje i kroz priznavanje grijeha u svetoj ispovijedi.


Molitva vjernika

Nebeskom Ocu koji uslišava svakoga tko Mu se obrati uputimo svoje molitve:

Za služitelje sakramenta pomirenja, okrijepi ih snagom Duha Svetoga da svima očituju tvoju ljubav i milosrđe, molimo Te.

Za sve one koji su otišli od Tebe, daj da traže i nađu Tvoj očinski dom, molimo Te.

Za sve one koji žive u grijehu, obrati ih i oslobodi, molimo Te.

Za nas koji ponekad mislimo da smo bolji od drugih, očuvaj nas od oholosti, molimo Te.
Za naše pokojne: primi ih u svoj nebeski dom, molimo Te.

Svećeništvo

Svećenik je čovječanstvu ono što je sol zemlji, ono što je kvasac kruhu, ono što je svjetlo svijetu i ono što je grad na gori. Njemu su dati ključevi kraljevstva Božjeg, preko njega teku sakramentalne milosti, na njegovu riječ silazi sam Bog među ljude i spušta se na oltar, jednom riječju oprašta grijehe i otvara vrata raja.