DUHOVNE VJEŽBE U SVECENICKOJ GODINI

U Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu održane su od 22. do 25. veljače duhovne vježbe za svećenike, a voditelj je bio o. Vjenceslav Mihetec, karmelićanin. Bilo je oko 40-ak svećenika Vrhbosanske nadbiskupije te po jedan iz Mostarske i Dubrovačke biskupije.

Na početku duhovnih vježbi u kapelici bogoslovnog sjemeništa, gdje su održana razmatranja, zajedničko moljenje časoslova i klanjanje pred Presvetim, o. Vjenceslava je pozdravio uzoriti Vinko kardinal Puljić.
Voditelj duhovnih vježbi u svojim nagovorima služio se pismom pape Benedikta XVI. kojeg je uputio svećenicima o proglašenju svećeničke godine, Svetim pismom te svojim bogatim svećeničkim i redovničkim iskustvom. Nenametnuto, ali sasvim dovoljno jasno stavljen za uzor svećenicima u duhovnim vježbama lik Ivana Vianeya čijom je 150. godišnjicom smrti i proglašena svećenička godina. Otac Vjenceslav naglasio je da živimo u sličnim prilikama u kojima je živio arški župnik: on, poslije Francuske revolucije, a mi 50-tak godina nakon početka ateizacije na ovim prostorima. Voditelj duhovnih vježbi istaknuo je također da svećenik mora biti čovjek sa stavom te u vremenu kad je Bog isključen iz kulture i svakodnevnog života ne smijemo dopustiti da „naša generacija bude promašena i da iza nas svijet ostaje gori“, kako je to jednom zgodom kazao akademik Ivan Supek za svoju generaciju.
„Ivan Vianey se snašao u svom vremenu“ naglasio je o. Vjenceslav, „a na nama je da damo u svom vremenu pozitivan odgovor na postavljena pitanja jer je svećenik pozvan da se ne okreće samom sebi.“ Naglašeno je da je župnik u župnoj zajednici nositelj molitve te je pozvao prezbiterij Nadbiskupije na molitvu jednih za druge kako bi se uspostavila protuteža zlu. Potrebno je „vladati svojim željama“ na što i Papa poziva. U jednom razmatranju je naglašeno da se trebaju mijenjati i poglavari, biskupi i svećenici kako bi se mogao mijenjati svijet, a evangelizacija je trajna i nije „prilagođavanje, nego pročišćavanje“, te na sve prisutniji ateizam i agnosticizam mora se zapitati: „ A kuda su otišle obitelji koje Boga poštuju, koje se iz ljubavi Boga boje?“
Naglašavajući misao Pavla VI. „Suvremeni svijet radije sluša svjedoke nego učitelje“, voditelj je istaknuo da svijetu treba duhovnost „koja je miris Boga“, a „Isusa nije zanimalo što od njega očekuju ljudi, nego Očeva volja“, zaključio je o. Vjenceslav hrabro ističući kako je „površnost veliko zlo današnjice“ i svećenici lako iz svog života izbrišu razmatranje i molitvu časova.“
Govorio je o potrebi šutnje u kojoj se „treba spustiti do dana i osluškivati“ te o ispitu savjesti, koja, ako se zanemari, „nema ispravljača,“ a ni pitanja „zašto sam tako postupio?“ Važno je u radu s drugima „imati vremena za sebe“. Stoga je svećenicima voditelj duhovnih vježbi naglasio da je važno imati duhovnog vođu, „imati čovjeka od kojega mogu tražiti savjet“.
Ne samo da je istaknuta briga svećenika za molitvene pokrete gdje svećenik treba biti nositelj, nego i dijelove časoslova treba moliti s narodom kao što i euharistiju slavimo s narodom, jer „liturgijska se molitva događa ovdje, a pripada nebu.“ Molitva treba biti „povezana s činiti“, jer „molitva potiče na stvaralaštvo.“ S posebnom tankoćutnošću o. Vjenceslav je govorio o međusvećeničkim bratskim odnosima ističući riječi sv. Pavla „istinujte u ljubavi“, a naglašavajući nekoliko puta „ne idite jedan drugom bez Boga..., ne pristupajte ljudima bez Isusa.“
Duhovne vježbe završene su 25. veljače koncelebriranim misnim slavljem kojem je predsjedao mons. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup te u ime svećenika zahvalio o. Vjenceslavu na lijepo vođenim duhovnim vježbama te jasnim i hrabro iznesenim stavovima.

Am