PRETRAGA:
Izdvajamo

ODJECA (NE)CINI COVJEKA

Postoje veoma zanimljiva istraživanja koja pokazuju da današnji covjek zapadne Europe provede jednako vremena pred ogledalom kao i u školi. Iz toga bi se moglo zakljuciti kako nam je naš izgled važan koliko i obrazovanje. No, istraživanja jesu i ostaju –

Jeste li ikada pozorno promatrali zahtjevnu osobu dok kupuje odjeću? Naspram nevjerojatnoga izbora i kupovnih mogućnosti koje nudi današnje tržište, pronicljivo, a zlobno oko ironična promatrača pita se: Je li čovjek do te mjere izbirljiv, umišljen, pa si nabavlja savršenu modnu masku, ili je u neku ruku „ružan” iznutra, a to si ne želi priznati? Nismo li otišli tako daleko da nas vrjednuju, odabiru ili odbacuju zbog odjeće koju nosimo, zbog načina na koji se pokazujemo? Je li čovjek u tome pogledu iznimka, ili takva zapažanja postoje i u životinjskome svijetu? Što je zapravo važno: slika ili prilika? Pojava ili bit? Postoji li danas nutarnja, duševna ljepota i kako doći do nje?

Maska i pravo lice

U svakodnevnom životu i kulturi mnogih naroda karneval ima dugu, „besmrtnu” tradiciju. Za vrijeme karnevala ljudi se mogu prerušiti, staviti maštovito izrađene maske (ne)ljudskih likova i/ili čudovišta, mogu preuzeti uloge, ponašanje i karakter potpuno drukčijih osoba u odnosu na njihovu svakodnevicu. Odakle čovjeku potreba da sebe prikazuje drukčijim nego što u stvari jest? Tko je čovjek u svom bitku? – Dvorska luda, prerušeni glumac ili ljudsko biće od krvi i mesa? Ne govori li njegova maska više o njemu samomu nego njegov cjelokupni nastup i uzaludni pokušaj da tu masku prikaže kao pravo lice? Tko, dakle, i s kojim ciljem manipulira s nama?
Izgled, očigledno, vara. Činjenica kako se oblačimo, ponašamo, izgledamo i pokazujemo ne ovisi samo o nama, već o drugim ljudima koji nas okružuju i situacijama koje nam diktiraju pravila ponašanja. U krajnjemu, mi se doslovno ponašamo onako kako to drugi očekuju od nas. To možda zvuči nevjerojatno, provokativno za današnjeg liberalnog čovjeka, koji se zanosi iluzijom kako je apsolutno slobodan u svome izboru modnih trendova. Prava istina glasi da svijet mode određuje i nameće trenutačni modni stil, jer iza njega stoji ogroman biznis. A, zna se, ozbiljan i krupan biznis može biti prepušten svemu osim slučaju! Svijet mode se služi snažnim medijskim utjecajem kako bi uvjerio i zadobio sigurne kupce. Tko ne ide ukorak s modom, taj nije “in”, taj zaostaje, isključuje sam sebe od natprosječne većine čijemu se pritisku gotovo nemoguće oduprijeti.
Čovjek komunicira na sve (ne)moguće načine, pa tako i pomoću odjeće. Odjeća (stil, sklad boja, osjećaj) može biti izražaj našega duševnoga raspoloženja, pokušaj da se drugima komuniciramo, ukažemo na naše namjere i potrebe, neizravno dademo do znanja što od njih očekujemo. Naš cjelokupni izgled, držanje i nastup prema drugima sadrže u sebi važnu poruku koju želimo prenijeti drugima. Posebice mladi imaju (pre)naglašenu potrebu da pomoću originalne odjeće svrate pozornost na sebe. Budući da se okolina vrlo brzo navikava i ignorira novost kao normalnost, potreba za stalnim originalnim kreacijama neprestano raste. Upravo na toj točki leži nevjerojatna opasnost za mlade ljude da se upuste u apsurdnu utrku s vještim komercijalnim jahačem na konju kojega nikada i nipošto ne mogu prestići.

Kako se odijevati?

Kako, dakle, u svemu tomu biti svoj, ne robovati izgledu, diktatu mode i sredine? Što mogu poduzeti roditelji, učitelji, odgojitelji kako bi mladima olakšali teret izbora? Očigledno, gotova recepta nema, već postoje neka stara, dobro provjerena pomagala. Nabrojat ćemo neka, možda važnija: “zdrava pamet”, ravnoteža, dobar ukus, radoznalost, otvorenost za novo, ali i umjerenost, nutarnji i vanjski sklad, ne robovati kultu marke, dobra doza samosvijesti, moći plivati protiv struje, usporediti omjer: potreba-kvaliteta-funkcionalnost-ekonomičnost, pronaći vlastiti stil.
Istinski nadareni modni kreatori znaju kako odijelo treba načiniti po mjeri čovjeka (a ne obrnuto!), čega se dosljedno pridržavaju. Ostalo je rezultat komercijalnoga kotača. To nas navodi na paradoksalan zaključak da današnja svakodnevna moda uopće nije u modi, jer je masovna, svima dostupna, reciklirana. Prava, kreativna, profinjena i ukusna moda je postala nedostižan luksuz za obična čovjeka. Čini li, dakle, odjeća čovjeka ili ne? – Ako ništa, shvatili smo koliko je to pitanje relativno...

Piše: Marijan Markotić

Copyright© 2006 Katolički tjednik. Sva prava pridržana. Webmaster